Žudim da lebdim u praznini duše gdje je ravnodušnost prevladala. Tamo gdje nema tebe, gdje nema prevrtanja želuca svaki put kada pomislim na te, gdje nema tvog mirisa i glasa. Zavidim ti na brzom odlasku i još bržem stanju ravnodušnosti. Divim ti se. Nestani. Proklet da si, nestani.
Pobjegni sa mnom gdje ne vidi se granica neba i mora, gdje miriše na sol i čuje se samo zvuk poljubaca naših. Pobjegni sa mnom na vrh planine gdje smo bliže nebu gdje samo čuje se zvuk pucketanja vatre i šuškanje deke. Pobjegni sa mnom bilo gdje, samo ti i ja, gdje cvjeta cvijeće i…
10.9.'14. 14:35h Jedan dan, Dvanaest sati, Jedna minuta, polako blijediš. U panici se prisjećam, da ne zaboravim. Od zraka rezbarim lice tvoje, sve lijepo i svaku nesavršenost koju volim, da ne zaboravim. U tami zatvorenih očiju osjetim zagrljaj onako kako samo ti znaš najbolje da grliš i sigurnost pružiš, da ne zaboravim. Gledamo se nasmiješeni,…
Još malo pa dva'es’ mi godina, do sada mnogo sam postigla, a gdje si bio ti kada najviše treb'o si mi? Do kraja života pisaću tvoje ime, ne iz ljubavi, neg’ na službene papire, jer samo to o tebi znam, pa “tata” reci mi, da l’ te je sram? Da znam mrziti, prvi na spisku…
Sreća. Ono kad si tu, kad te udahnem kao dašak svježeg zraka a sve okolo je smog. Pogled kroz prozor sivilo i magla, osmijeh naslonjen na tvoje tjeme. Tu si. Sreća si. Ljubav si. San si.. Sviće, svjetlost jakog Sunca prodire kroz kapke. Sklopljene oči prizivaju smog, sivilo, maglu. Sunčan dan bez tebe. Nisi tu….
Splasnuti će miris tvoj iz memorije mojih nozdrva. Nestati će poznat osjećaj tvoje grube brade naslonjene na moj obraz. Glas i pogled tvoj postati će nepoznati. Ruši se svijet u meni, u tebi. Paramparčad sjećanja. Život ide dalje Planeta se i dalje oko Sunca kreće. Sve je isto i bez nas tješim se. A nije.